Životu samome po sebi, nedostaje smisao. Jedino je značajan ako si sposoban otpevaš koju pjesmu o vječnosti. Ako otpustiš malo Božanskog mirisa, malo vječnosti. Ako si sposoban da se pretvoriš u cvijet lotosa, besmrtnog i vječnog. Ako naučiš postaneš čista Ljubav. Ako si sposoban uljepšaš ovo postojanje. Ako možeš postati blagoslov ovoga postojanja. Samo tada život dobiva na značenju, inače, nema smisao.
On je kao platno bijele boje, možeš kreiraš po njemu čitavog života, ili umrijeti slomljen njegovom težinom.
Ali, zbog čega? Naslikaj nešto na njemu! Ti svom životu daješ značenje, ono ti nije dano.
Data ti je Sloboda.
Data ti je kreativnost.
Dat ti je život.
Dato ti je sve što ti je potrebno da mu pripišeš neko značenje. Servirani su ti osnovni sastojci za njegovo značenje.
Ali značenje ti nije dano, ti ga stvaraš. Ti sam postaješ stvaralac. A kada ti sam postaneš stvaralac, sudjeluješ u Bogu, postaješ dio Boga.
