Točan datum rođenja Krista

Share on facebook
Facebook
Share on whatsapp
WhatsApp
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Mnogi pogrešno smatraju da se godine nove era računaju od rođenja Krista. Točan datum rođenja Krista izračunata je s više metoda a jednim metodom izračunali su autori projekta “Nova kronologija” Anatolij Fomenko i Gljeb Nosovski. Za proučavanje drevnih dokumenata koristili su svoj autorski: matematičko-statistički i astronomski metoda datiranja. Oni su otkrili da pravi kronološki razvitak čovječanstva, je mnogo kraći od opće prihvaćenog. Znači većina povijesnih događaja su se desili mnogo kasnije, nego što smo navikli da mislimo, uključujući i Kristovo rođenje. Radi se o pitanjima povijesno-kronološke prirode i ne odnosi na bilo koja pitanja teološkog karaktera, religijskim učenjem niti HRISCANSTVA niti bilo kojom drugom konfesije, pitanje izračunavanja datuma je čisto znanstveno pitanje. Izračun datuma pomoću primijenjenu matematiku govori kada je zapravo živio Isus Krist. Hroničari su odlučili podijele povijest čovječanstva na dvije ere: do Kristova rođenja i poslije. Znanstvenici ove periode zovu: prije nove ere i nove ere. Nova era navodno je počela s rođenjem Isusa Krista. Ali tako reći ili smatrati je velika greška. Datum Kristovog rođenja, konačno je formiran tek sredinom XVI stoljeća, u vrijeme Gregorijanske kalendarske reforme. Sama reforma datiranja vremena je poremetila uvid o pravom datumu dogadjaja. Po poznatim dokumenrtima prvi datum rođenja Krista izračunao je monah Dionisije Mali (Dionysius exiguus). Astronomska znanost je razvijena u XVII – XVllI vijeku. A u to vrijeme pogrešan datum je već bio kanoniziran, u početku od rimokatoličke crkve, a zatim i od pravoslavne crkve. U XV, XVI, XVll vijeku datumi nijesu pisani kao danas. U srednjem vijeku su korištene dvije forme zapisa s imenom Spasitelja. Latinsko slovo “I” prvo slovo imena Isusa i latinsko slovo X – prvo slovo imena Krista. A kada su morali pišu na primjer 300. godina od rođenja Krista, pisali su i300, odnosno 300. godine od Isusa. Da bi zapisali treći vijek od Kristovog rođenja pisali su XllI, to jest lli vijek od Krista. Očigledan primjer je marka koju je izdao L. Elzevira, koja datira iz 1595. god. Pokazatelj je i datum 1524 na gravuri Albrecht Dürer. Vidimo da prvo slovo “I” nije samo odvojeno točkom, od ostalih znamenki, nego je i savršeno ispravno napisano kao latinsko “i” s točkom. Drugim riječima, kao prvo slovo imena Isus. Na ruskoj vojno mornaričkoj karti, napravljenoj za vrijeme vladavine carice Jelisavete Petrovne, sredinom XVllI vijeka. Na karti je jasno napisano “Kranšat” pomorska precizna karta. Napisao i izmjerio po ukazu njezinog imperatorskog Veličanstva 740. godine kapetan flote Nagajev, napravljena je 750. godine. Brojevi 740 i 750 su zapisani čak i bez slova “I”. A 750. godina je VllI vijek, a ne XVllI vijek. Postoji mnogo takvih primjera. Najvjerovatnije, latinsko slovi “I” počelo se tumači kao 1000, a slovo “X” kao 10, ali ne prije kraja XVI vijeka. I samim tim su učinili povijest čovječanstva starijom za cijelih 1000. godina. Ali stari dokumenti sadrže i drugu, važniju informaciju. Ispostavilo se da se u starim tekstovima može naći izravno datiranje jevanđeljskih događaja. Ovi datumi se nalaze na primjer u drevnoj ruskoj Paleji, iz Rumjancevskog fonda Sve-Ruske državne knjižnice. Paleja je stara crkvena knjiga već izašla iz upotrebe. Ali, do XVllI vijeka ona je zamjenjivala ruskim čitateljima starozavjetnu Bibliju. U Paleji se priča io događajima iz Novog zavjeta. Ponekad ona čak i dopunjuje evanđelje. Paleja se suštinski razlikuje od današnjeg kanona Starog Zavjeta. To nije bio samo dodatak Bibliji, već potpuno neovisna knjiga. Ali ona opisuje iste događaje kao i suvremena kanonska Biblija. U Paleji u jasnom tekstu ukazuje se istodobno na tri datuma: Rođenje, krštenje i raspeće Isusa Krista. Ovi datumi su zapisani na dva načina. Prvi je poznati način računanja godina po Vizantijskoj eri od Adama. A drugi – koji je izišao iz uporabe je stari Ijetopisni način – “indikta”. Ispostavilo se da ovi datumi zapisani na dva načina se ne slažu, iako bi trebali da se poklapaju. Računanje godina od Adama, broj godine se zapisuje jednim brojem. To je kao jedan praktički beskrajan brojač vremena. Takvo računanje koristimo i danas, samo početna točka računanja je druga, rođenje Krista. Sada pogledajmo indiktni način zapisivanja datuma. Ova metoda se puno koristio u starim kronikama. U Indiktnom računanju godine su se zapisivale ne jedanim brojem kao danas, nego sa tri. Od kojih se svaki broj mijenjao, u različitim granicama. Svaki od ta tri broja je imao svoje ime: indikta, krug Sunca i krug Mjeseca. Svaki od njih svake godine se povećavao za jedan. I kad dostigne graničnu vrijednost, vraćao se na jedinicu. A zatim se opet svake godine uvećavao za jedan. Na taj način, umjesto jednog u principu beskonačnog brojanja godina u Indiktnom načinu koristila su se tri ograničena ciklički brojača. Oni su predstavljali godinu sa tri nevelika broja oni nijesu mogli iziđu izvan propisanih granica. Ovi brojevi su indikta, koji se mijenjao od 1 do 15. Krug Sunca, se mijenjao od 1 do 28 i Krug Mjeseca, se mijenjao od 1 do 19. Brojevi koji su granične vrijednosti u indiktnom računanju: 15, 28 i 19 nijesu djeljivi među sobom, uzajamno su prosti, nemaju zajednički djelilac. Dakle, bilo koje njihovo Ponavljaju se moglo dogoditi tek kroz broj godina koji je jednak njihovom proizvodu. Kada ih međusobno pomnožimo, dobiva se 7980. Na ovaj način ponavljanje indiktnog datuma se događa samo jednom u 7980 godina. Drugim riječima, raspon vremena u trajanju gotovo 8000 g. indiktni način zapisuje godine potpuno nedvosmisleno. Pogledajmo Paleju, povodom rođenja Krista u njoj se kaže: “Godine 5500. rodio se u tijelu vječni kralj, Gospod Bog nas- Isus Krist na dan 25. prosinca. “Ovdje je navedena 5500. godina, datum po bizantskoj eri od Adama. Ova godina je zapisana i na Indiktni način: Krug Sunca je bio na 13 Mjesec – 10; Indikta – 15. dan- nedjelja 7 sati. Ali zapisana 5500. godina trebala bi na Indiktni način biti ovaka: indikta – 10. krug Sunca – 12 i Mjeseca – 9. Sličnu sliku nepodudaranja datuma vidimo i sa datumima krštenja i raspeća. Kako se to moglo dogoditi? Zar je prepisivačima bilo teško ispraviti zapise datuma i uskladiti ih meuđsobno. Fomenko i Nosovski su pretpostavili da prepisivači hronika jednostavno nijesu mogli ispraviti stare datume zapisane na Indiktni način, zato što ih nijesu razumjeli, to je arhaični sustav zapisivanja godina. Datume po bizantskoj eri od Adama prepisivači i urednici su počeli upisuju u kronikama u XVI-XVllI vijeku. A u starim, prvim izvorima, koji su ranije prepisivani ili uređivani datuma od Adama, kao po pravilu nema. Umjesto njih su bili arhaični, indiktni datumi. lako su pokušavali očuvaju izvorni indiktni datum prepisivači su mogli pogriješe, jer nijesu potpuno razumjeli njihov smisao. Primjerice, miješali su krug Mjeseca i starost Mjeseca, što nije isto. To je moglo dovesti do pogreške od mnogo godina. Znanstvenici su objasnili da osim slučajnih pogrešaka, mogle su biti i sistemske pogreške, koje se ponavljaju, a povezane su s nerazumijevanjem nekih okolnosti. Ove pogreške mogle su se pojaviti zbog dva glavna razloga: Prvi razlog: Ne podudaranje početne tačake promjene tri ciklusa tijekom godina. Na primjer, za indiktni broj, važno je kada, u kom mjesecu počinje nova godina. Početak godine od rujna, to jest od prvog rujna smatra se da je bizantskog porijekla. U starim vremenima postojao je i lipanjski ili egipatski početak nove godine, povezan s početkom žetve. Također se ne može isključiti ni početak indikta u ožujku i siječnju. Drugi razlog: Stari način brojanja kruga Sunca takozvani – “vruceleto”, na prstima ruka, tablica za predstavljanje kruga Sunca i kruga Mjeseca nacrtana je u obliku dvije čovječije ruke. Jedna od njih lijeva se odnosi na krug Sunca, zvala se ruka Damaskin. Krug Sunca se zapisivao na četiri prsta, od kažiprsta do malog prsta. Danas na Damaskin ruci krugovi Sunca se povećavaju s lijeva na desno. Od kažiprsta do malog prsta. U davna vremena više nego sigurno su se zapisivali s desna u lijevo kao što pišu danas Arapi. Ispostavilo se da tako nijesu radili kasniji prepisivači koji su prepisivali indiktne datume koji odgovaraju datumima od Adama. Naime tu sistemsku grešku su otkrili Fomenko i Nosovski. S obzirom da u Paleji postoje istovremeno tri datuma rođenje, krštenje i raspeće pojavi se nada da će se ispravitii te pogreške i da će se utvrditi pravi datumi. Za rješavanje ovog ne jednostavanog zadataka Fomenko i Nosovski su napravili poseban kompjutorski program. Nakon provođenja relativno složenog računanja, koje je jednostavno bilo nedostupno redaktora XVII-XVllI vijeka. Fomenko i Nosovski su dobili nekoliko mogućih datuma Kristovog rođenja. Prema kršćanskoj tradiciji između rođenja i krštenja prošlo je 30 godina. Ali, između rođenja i raspeća – 33 godine. Fomenko i Nosovski su razmotrili sve moguće opcije, i utvrdili su da postoje samo dva rješenja koja se točno podudaraju s jevanđeljske opisom. Od ova dva su izabrali to rješenje koje je potvrđeno i iz drugih izvora. Ispostavilo se da je rješenje sljedeće: Rođenje – prosinac 1152. god .; Krštenje – siječnja 1182. god .; Raspeće – ožujak 1185. god .. To jest vrijeme zemaljskog života Isusa Krista je Xll vijek nove ere. Neočekivano, za službenu povijest datum rođenja Krista može se naći prostim računanjem iu starim dokumenatima Theatrum historicuma koji opisuje povijest svijeta od stvaranja do 1680. god. Taj dokument se zove “Featron ili povijesni pregled” (Theatrum historicum). Dokument je napisao na latinskom biskup Wilhelm Stratemann u XVll vijeku. 1720. god. Po naredbi Petra I ovu knjigu je preveo na ruski jezik episkop rjazjanski i muromski, Gavrilo Buzinski. Ali u svibnju 1749. ukazom carice Jelisavete Petrovne “Featron” je zabranjen. Praktično svi primjerci su bili zaplijenjeni.U ovoj knjizi govori se o slavljenju kršćanskih jubileja koji su slavili u Vatikanu od XllI do XVI vijeka. Gleb Novsovski: Mi ovu knjigu zovemo “Luteranski kronologija” jer je napisana s jako izraženom luteranske točkom gledišta, ona opisuje svu svjetsku povijest kao pred povijest luteranstva. Knjiga je tiskana je 1684. godine. Tu se detaljno govori o jubilejima. Detaljnim računanjem preko jubileja dokazuje se, da se događaj rođenja desio sredinom Xll vijeka. Jubileji su proslave Kristova rođenja. Slavili su se ne svake godine, nego poslije izvjesnog broja godina. Kojih godina su trebali da se slave jubileji, utvrđivali su rimske pape. Prvi, koji je utvrdio ove datume bio je papa Urban IV. 1389. on je ustanovio proslavu jubileja svakih 30 godina. I prva takva proslava je bila poslije jedne godine – 1390. god. Međutim papa Bonifacije IX naredio je da se jubileji slave ne poslije 30 godina, nego poslije 10 godina. Ovo pravilo se zadržalo u Vatikanu do 1450. godine. A od 1450. god. po ukazu pape Nikolaja VI jubileji su počeli se slave poslije 50 godina.To zapravo sadrži jedinstven dokaz. Pomoću ne kompliciranog matematičkog računanja može se odrediti koji su datumi u kojima bi se mogao roditi Krist po mišljenje srednjovjekovnih papa. Ako se 1390. god. jubilej slavio kao 30-o godišnji, to jest uvećan za X puta 30 godina od rođenja, a 1450. godine, kao 50-o godišnji to jest uvećan za 50 godina, dobivaju se sljedeći datumi: 1300. g; 1150. g; 1000. g; 850. g .; 700. g .; 550. g .; 400. g .; 250. g .; 100. g .; -50. g. i tako dalje s intervalom od 150 godina unatrag. Začuđujuće je da u dobivenom popisu nema prve godine nove ere koju povjesničari smatraju godinom rođenja Krista. Ispostavlja se da za razliku od kroničara XVI – XVll vijeka, rimske pape XIV vijeka, zbog nečeg nijesu vjerovali da se Krist rodio u prvom vijeku nove ere. A najzanimljivije je, da je među dobivenim datumima 1150. godina. A to je datum koji se praktično potpuno poklapa s datumom iz ruske Palaja. Naravno da bi se priznao Xll vijek za rođenje Krista nijesu dovoljna dva drevna dokumenta. No, postoje i druge potvrde ovog datuma. Na primjer: astronomske datiranjem pojave Betlehemske zvijezde. Za razdoblje zemljskog života Isusa Krista povezana su dva velika astronomska događaja. Jedan je potpuno pomračenje sunca na dan Kristove smrti. Drugi fenomen je eksplozija nove zvijezde u godini rođenja Spasitelja. U Evanđelju ovaj događaj je opisan kao pojava Betlehemske zvijezde. Kada se Isus rodio u Betlehemu judejskome u vrijeme cara Heroda u Jeruzalem su stigli mudraci s istoka i pitali: “Gdje je novorođeni Kralj židovski? Vidjeli smo njegovu zvijezdu na istoku i došli smo da mu se poklonimo. ” Eksplozija zvijezde je eksplozija u Svemiru zbog čega se ostatci zvijezde razlijeću u razne strane i ponekad formiraju klastere i maglice. Jedna od takvih eksplozija je ostavila iza sebe maglicu u zviježđu Bika, koja se zove “Crabb maglina”. Dugo vremena se mislilo da se eksplozija zvijezde u sazviježđu Bika dogodila 1054. godine. Ovaj datum je naveden u drevnim kronikama. Interes za ovu maglicu se pojavilo još krajem XIX stoljeća. Godine 1899. je napravljena njezina prva fotografija. U XX vijeku sa maglina su se ozbiljno bavili znanstvenici: Lamplant, Dunkan, Baade, Trimble, Bikov, Murray, Njugent. Ispostavilo se da je datum 1054. god. koji je naveden u kronikama nije ispravan. Zato što su astronomi uspjeli utvrditi točno vrijeme formiranja Crabb maglice. Kako je to urađeno? Na fotografijama snimljenim u emisijskim linijama vodika ova maglica izgleda kao “rakova”. lako u vidljivom spektru ta magina ima oblik oblaka. Ali ovaj oblak ima vrlo svijetle emisijske linije vodika, one su boje maline. Astronomi su izmjerili brzinu širenja ove maglice u njezinim pojedinim područjima. Po ovim podacima može se odrediti starost ove maglice ili datum eksplozije. Pri eksploziji ostaci zvijezde razlijeću se u radijalnom pravcu. Tijekom prvih nekoliko tisuća godina brzina ekspanzije ostaka zvijezde može se smatrati ravnomjernom, pošto je Kosmos vakuum, koji nema skoro nikakav otpor. To potvrđuju i fotografije Crabb maglice, napravljene u različitim razdobljima. Na temelju fotografija iz 1899. Godine, 1973. godine i fotografija iz 2000. Godine, ustanovljeno je da se radi o postupnom usporavanju razlećenih fragmenata. Suvremeni uređaji omogućuju da se izračuna datum eksplozije brzo i precizno. Izmjeri se brzina razlijetanja fragmenata i udaljenost na kojoj su uspjeli odlete. Zatim se udaljenost podijeli s brzinom i dobiva se vrijeme leta. Dobiveni broj godina očita se unazad, i dobije se datum eksplozije. Rezultati koje su dobili razni znanstvenici nalaze se u jednom vremenskom intervalu od 1110. do 1170. godine. Znači drevni kroničari su pogriješili i eksplozija supernove zvijezde pri kojoj je formirana Crabb maglina se desila u Xll vijeku nove ere. U ovom vremenskom intervalu se nalazi i datum rođenja Krista kojeg su otkrili Fomenko i Nosovski u ruskoj Paleji i Featronu, 1150. – 1152. godina tako to je i bila najvjerovatnije Vitlejemska zvijezda. To da je zvijezda eksplodirala sredinom Xll vijeka, ukazuje još jedna astronomska činjenica. U Evanđelju se kaže da zvijezda nije samo sjajila, nego se kretala vodeći mudrace na mjesto rođenja Krista. “I gle, zvijezda koju su vidjeli na istoku išla je pred njima, i konačno se zaustavila na mjesto gdje je bilo novorođenče.” Ovaj opis podsjeća na kretanje kometa. Uopće pojava komete je vrlo neobična pojava. U pravilu, kometa se pojavljuje u jutarnjim ili večernjim satima. Njezini ogromni repovi prostiru se nebom. Takva pojava ne može biti neprimijećena od strane čovječanstva. Ako Matej zapravo opisuje kometu ne iznenađujuće što na mnogim starim slikama rođenja Krista zvijezda Betlehema je prikazana s jasnim repom. Na primjer, na slici Giotto-a di Bondone-a “Poklonstvo kraljeva” vidljiv je rep ove zvijezde protegnut na lijevo i gore. Znači skoro sigurno, umjetnik je naslikao komet, a ne zvijezdu, čiji zrak ukazuje na mjesto novorođenog Krista. Ili na slici “Rođenje” srednjevjekovnog umjetnika Albrecht Altdorfer (Albrecht Altdorfer). A evo slike na oltaru koju je u XVI vijeku naslikao Albert Dürer. Iznad luka jasno su naslikana dva svijetla. zvijezda i neka izdužena svjetleća kugla s anđelom u unutrašnjosti. Vjerovatno u godini rođenja Krista, osim eksplozije nove zvijezde, ljudi su vidjeli i čuvenu Halejevu kometu. Ove astronomske pojave su bile toliko jake da je moguće da su bile povezane u svijesti ljudi kao jedinstven događaj. Može li se izračunati, da li se pojavila Halejeva kometa primjerice 1152. god.? Period rotacije Halejeve komete oko Sunca je 76 godina. Zato se mogu s visokom točnošću izračunati svi datumi njezine pojave tijekom nekoliko tisuća godina. Posljednji put Halejeva kometa je primijećena 1986. godine. Ako oduzmemo od 1986. 11 Times po 76 godina dobiva se 1150. godina. Dakle Vitlejemska zvijezda i Halejeva kometa su se pojavile istovremeno 1150. god. Zodijak Krista i Zodijak Ozirisa su očigledno različit naziv za istovjetni nebeski raspored. Iz drevnih vremena do nas su došle i druge astronomske potvrde o točnom datumu Isusovog rođenja i raspeća. Nih su ostavili drevni i srednjovjekovni astronomi. Oni su zapisali ove datume u obliku horoskopa. Danas mnogi pogrešno misle da je horoskop povezan isključivo s astrologijom. U astronomiji horoskopom se zove položaj planeta po sazvježđa zodijaka. Constellation zodijaka ima 12. Danas su njihova imena dobro poznata. Stalnim mijenjanjem položaja planeta na nebu u odnosu na fiksne zvijezde, horoskop izgleda kao gigantski sat- kalendar. Ovaj nebeski kalendar ljudi su koristili od davnina za zapisivanje datuma, posebno važnih događaja. Anatolij Fomenko i Gljeb Nosovski su dešifrirali desetine zodijaka. Među njima su i dva zodijaka u kojim su šifrirani datumi, povezani s Isusom Kristom. Godine 1826. u Londonu je izdana knjiga “Astrologija” engleskog ljekara i astrologa Ebenesa Šiblija (Ebenezer Sibly). U ovoj knjizi je prikazana slika zodijaka sa horoskopu datumom rođenja Krista. O tome govori natpis stavljen na sredini slike kao i slika rođenja Spasitelja koja se nalazi na dnu stranice. Anatolij Fomenko i Gljeb Nosovski su odlučili da provjere koji je datum zabilježen u tom zodijaku. Da li on odgovara uobičajenom datumu rođenja Krista? Pomoću kompjutorskog programa “Horos” učinili su sve neophodne proračune. Postalo je jasno da u ovom horoskopu postoji samo jedno ispravno rješenje. Datum koji je zapisao nepoznati astronom je 25 prosinca 1151. god. Ne čudi što se ovaj horoskop još uvijek smatra heretičkim. Ovaj jedinstveni zodijak priznaje tradicionalnu povijest činjenicu pogrešnom, na kraju to je još jedna neovisna potvrda datuma rođenja Isusa Krista koju su izračunali Fomenko i Nosovski. Ispostavilo se, da se u starim knjigama može naći ispravan datum rođenja, unatoč mnogo vjekovnom trudu povjesničara Skaligerovske škole, koji su uništili tisuće nepodobnih. Drugi datum u vezi s Isusom Kristom Fomenko i Nosovski su otkrili u Egiptu. Autori nove kronologije mnogo godina izučavali spomenike drevnog Egipta. Posebno zanimanje kod njih su izazvali zodijci, koji ukrašavaju svodove mnogih egipatskih grobnica i hramova. Pri dešifriranju egipatskih zodijaka postalo je jasno da svi zapisani datumi na njima se odnose na razdoblje od XI do XV vijeka nove ere. Među njima postoji jedna kojim je zabilježen točan datum raspeća Isusa Krista. Riječ je o poznatom okruglom denderskom zodijaku, ili kako ga još zovu “Zodijaku Ozirisa”. “To je ogromna slika, niski reljef u kamenu, on pokazuje zodijak, prikazane su zvijezde, položaj planeta, simbolika koja nam je dobro poznata iz tekstova srednjeg vijeka. Datirali smo ovaj zodijak, kaže Fomenko, nastavljajući prethodna istraživanja znanstvenika posebno Nikolaja Morozova, koji je prvi postavio pitanje o tome što datum koji daju povjesničari i astronomi za taj zodijak je netočan. Ako se datira zodijak, neovisno od pretpostavljenog apriori datiranja, što smo mi i učinili, dobiva se potpuni drugi datum – 1185. godina, kraj Xll vijeka nove ere. ” Točnije 20. ožujak 1185. godine. To je bila srijeda, prvi dan punog Mjeseca, početak židovske Pashe koja se slavila sedam dana. Dakle, četvrtak je bio pashalno. A u Evanđelju se govori: da je “Tajna večera” bila upravo na pashalno četvrtak. Pashalni je također bio i petak. Evanđelja tvrde da je Isus razapet u petak. Zbog toga se može dati točan datum Kristovog raspeća. To je 22 ožujka 1185. godine. Ali u Evanđelju postoji jedna proturječnost. U njemu je rečeno da je na dan Kristove kazne, bilo pomračenje sunca. I astronomi i povjesničari dobro znaju da ako se u kronikama spominje takva velika astronomska pojava kao što je solarno pomračenje, moguće je s velikom preciznošću da se utvrdi datum događaja koji se desio. Ali stvar je u tome što na dan raspeća Krista nije moglo biti pomračenje sunca. Kao što smo već rekli, to je bila pashalno sedmica. A židovska Pasha počinje s punim mjesecom. A pun mjesec i pomračenje sunca ne mogu biti istodobno. Zapravo, potpuno pomračenje sunca je bilo mjesec dana poslije završetka Pashe, 1. svibnja 1185. godine. Najvjerovatnije smrt Krista i pomračenje sunca su se jednostavno sjedinili u svijesti ljudi, i našli na sranice Biblije, kao događaji koji su se desili istovremeno. Ali zašto autori nove kronologije smatraju da datum zašifrovan na okruglom denderskom zodijaku je izravno povezan s Kristom? O tome da su Oziris i Krist jedna ista osoba mi smo mnogo pisali, i ne samo mi. Mi nijesmo prvi koji su to rekli. Dakle, ako je u Zodijaku Ozirisa napisan određeni datum, to se on prirodno odnosi na Krista. Stoga mi koristimo datiranje Zodijaka Ozirisa za Krista. I tako kao iu ruskoj Paleji, i drevni egipatski okrugli denderski zodijak ukazuje na 1185. godinu kao datum raspeća Krista. I ne samo da astronomski proračuni i drevni Ijetopisi govore o tome da je Isus Krist živio u Xll vijeku naše ere, ovo ima još jednu potvrdu Torinski ili Sveti pokrov. Do naših dana malo je došlo materijalnih dokaza jevanđeljskih događaja. Jedan je od njih je Sveti pokrov. To je četirimetarsko laneno platno u kojem je po predanju Josip iz Arimateje umotao tijelo Isusa Krista, nakon njegovog stradanja na križu i smrti. Od 1578. godine pokrov se čuva u specijalnom lijesu u katedrali Ivana Krstitelja u Torinu. Zato je danas poznat pod nazivom “Torinski pokrov”. Prema zvaninčoj povijesnoj verziji, prvi put ova relikvija je pokazana narodu 1353. god. u francuskom gradu Lirey. Nakon gotovo dva vijeka pojavljuje se u Torinu, a zatim 100 godina se nalazio u kapeli Saborne crkve u Torinu. Tada u Sabornoj crkvi za čuvanje pokrova napravljen je specijalni kovčeg. U tom kovčegu relikvijar spokojno ostala praktično do kraja XIX stoljeća, dok nijesu odlučili da je fotografiraju. Godine 1898. po naredbi crkvenih vlasti fotograf Seconde Pia je napravio prve fotografije “Svetinje”, i otkrilo se nevjerovatno. Na negativu se iznenada pojavila jasna pozitivna slika obrisa čovječijeg tijela s prednje i stražnje srane. Postalo je očito da pokrov čuva u sebi misteriozni otisak. Ako se pogledaPokrov pri običnom osvjetljenju, to je malo primjetno. Ali na negativu je dobivena vrlo jasna slika, bili su vidljivi čak i mali detalji. Rezultati istraživanja odbacuju sumnju da su taj otisak jednostavno nanijeli na tkanini, nekim genijalnim načinom. Bilo je vidljivo da je izmijenjena sama struktura tkanja, a kapi krvi su prave, pri tom one su pale na tkaninu prije pojave otiska. Nije bilo sumnje kome je pripadao ovaj otisak. Torinski pokrov čuva obris tijela Isusa Krista. Znanstvenici su odlučili odrede starost svetinje. 1988. godine odlučeno je da se odredi starost tkanine metodom radioaktivnog ugljika. Od Svetog pokrova odrezan je je mali uzorak, širine 10 mm. i dužine 70 mm. On je podijeljen na tri dijela koji su poslani na ispitivanje u najboljim radio- ugljikovim laboratorijima u svijetu. Državnom sveučilištu u Arizoni SAD, na Oksfordskom sveučilištu Velika Britanija i Saveznom Politehničkom institutu u Švicarskoj. Znanstvenici su proučavali te djelove neovisno jedni od drugih Rezultati istraživanja bili su senzacionalni. U ovom slučaju dobio se datum koji je izazvao u vrijeme kada je objavljen veliki šok u znanstvenoj zajednici. Ispostavilo se da taj datum nije prva godina naše ere kako se pretpostavljalo, apriori, nego negdje oko Xll vijeka nove ere s greškom od plus, minus 50-100 god. Ovo datiranje se savršeno poklapa s datumom, datiranja života Krista u Xll vijeku n. e. Stručnjaci su skloni misle da su najtočniji zaključci Oksfordske laboratorija. Britanski znanstvenici su označili najkraći interval datiranja. Od 1090. do 1265. god., Au nekim člancima čak označavaju godinu, kojom je točno bio datiran Totinski pokrov – 1150. god. Naravno, da povjesničari nijesu zadovoljni s ovom opcijom. Nitko ne želi priznati da je vrijeme proizvodnje ovog platna Xll vijek. Mnogi znanstvenici još uvijek nazivaju pokrov falsifikatom. Oni su spremniji i priznaju da on nije napravljen u XII, nego u XIV vijeku. I da je napravljen kao imitacija da se obmanjuju ljudi. Po službenoj povijesti u XIV vijeku on je pokazan prvi put. Ali ovaj pokrov je bio poznat dugo prije nego što je pokazan u Lirey-u. Gdje se on nalazio do sredine XIV vijeka? Vjeruje se da se do početka XllI vijeka Sveti pokrov čuvao u hramu Svete Sofije u Konstantinopolu. Dakle, u Europu je donešen s Istoka. U istočnoj pravoslavnoj tradiciji pokrov se ne spominje. Ali, na istoku postoji druga vrlo poštovana svetinja “Sveti Mandilion”. Njemu su posvećene Pravoslavne ikone i veliki praznik u Svetoj Nedjelji. Drugi naziv za Spas (Spasitelj) je “Ubrus” u starom ruskom jeziku riječ “ubrus” značila je maramu, ili dugačka široka tkanina. Upravo isto što i pokrov. Zbog toga, mnogi istraživači su se davno sjetili da Europski pokrov i ruski “Spas nerukotvoreni” je isti predmet. Ali na Torinskom pokrovu ima otisak cijelog tijela, a na ubrusu samo lice sveca? U povijesnim dokumentima može se naći grčki naziv za “Spas nerukotvoreni” Tetradiplon, što znači složen u četvero. Najvjerovatnije Torinski pokrov dugo su čuvali tako sklopljenog, pa je bilo vidljivo samo lice sveca, i čuvali su ga u Rusiji. Zato ova svetinja toliko slavljena u Rusiji, na Zapadu je nepoznata. Najvjerovatnije, svetinja je iznijeta iz Rusije u vrijeme “velikih previranja”, kada je Rusija bila uništena i opljačkana od strane strane vojske, to jest početkom XVll vijeka. Danas radio- ugljenikova analiza se smatra najpreciznijom za odeđivanje starosti bioloških objekata. Nakon 1988. godine ponovljenu analizu pokrova, nitko nije provodio. Rezultati istraživanja Anatolija Fomenka i Gljeba Nosovskog govore da prava epoha zemaljskog života Isusa Krista je Xll vijek nove ere to potvrđuju i drevni dokumenti i astronomsko datiranje i rezultati radio- karbonske analize Svetog pokrova. To znači u XVI vijeku da su povjesničari ili pogriješili I pomjerili datum rođenja Krista mnogo godina u prošlost.

ASTROLOGIJA, TAROT TUMAČENJE I NUMEROLOGIJA telefonom

(Direktan poziv dodirom na broj telefona)

HRVATSKA

1,73 KN

2,96 KN

SRBIJA

48 RSD

ŠVAJCARSKA

0,78 CHF

AUSTRIJA

1,08 €

NEMAČKA

0,49 €

1,19 €

BiH m:tel

1,4 KM

MAKEDONIJA

53,1 MKD

ŠVEDSKA

10 SEK

Astrologija uživo

Astrologija ima jasniji pogled na položaj u životu i životnim okolnostima, što je neprocjenjiva pomoć za uspješnije funkcioniranje.

Tarot online telefonom

Otvaranje tarota daje vrlo brz i jasan odgovor na određeno pitanje ili zamišljenu želju.

Natalne karte

Natalna karta prikaz je neba i rasporeda planeta i zvijezda u vrijeme našeg rođenja.

Numerologija

Broj vašeg životnog puta jedan je od najutjecajnijih numeroloških aspekata u cjelovitoj znanosti o numerologiji.

ASTROLOZI - poziv do rješenja Vašeg problema

Igor Pavluković

Aleksandra Arizanović

Milana Kolarov

Marija Tarot

ASTROLOGIJA, TAROT TUMAČENJE I NUMEROLOGIJA telefonom

(Direktan poziv dodirom na broj telefona)

HRVATSKA

1,73 KN

2,96 KN

SRBIJA

48 RSD

ŠVAJCARSKA

0,78 CHF

AUSTRIJA

1,08 €

NEMAČKA

0,49 €

1,19 €

BiH m:tel

1,4 KM

MAKEDONIJA

53,1 MKD

ŠVEDSKA

10 SEK