Zamisli da je danas tvoj posljednji dan u ovom tijelu na ovoj planeti. Što bi želio, u kojem stanju se nalazi tvoje biće? Što bi rekao iz dubine svoje duše? Prilika je ovdje. Tvoj posljednji dan, pogodi? Ti si na Satsang, što želiš znati?
Postoje bića koja svaki dan žive kao da im je to posljednji dan, ali oni ne paničare. Oni ne reagiraju: “O moj Bože! Ahh! ” Ne, ne … Postoji nešto, što je vrlo živo! Ponekad si življi nego ikada zato što nemaš vremena trošiti na budalaste misli. Nemam vremena da idem na zabave, nemam vremena da se opijam. Ne želim potrošim svoje posljednje sate pijan. Želim biti trijezan. Koje je najtrezniji stanje u kojem mogu biti? Nemam vremena da vježbam pranajame i recitirati mantre, nemam vremena.
Ovo je hitno. Sat otkucava i ja imam samo dva sata sada. Što mogu uraditi za dva sata?
Jedan sat? Što mogu uraditi za jedan sat?
Nemam vremena da vježbam. Nemam vremena da idem na Himalaju, nemam vremena da sjedim u pećini. Moja koljena nisu u dobrom stanju.
Pet minuta, mooju, pet minuta! Može li se nešto dogoditi za pet minuta? Većina ljudi kaže, pet minuta, ah ne, žao mi je, druže. Ništa ne možemo uraditi za tebe za 5 minuta. Za pet mjeseci možemo nešto uraditi, za pet minuta ne možemo ništa. Tko će te poslati na neko mjesto za pet minuta? Gdje ćeš ići?
Četiri minute sada. Što se može dogoditi za četiri minute ..? Osjećam se zaglavljeno. I dalje osjećam da je mom životu potrebno oslobodjenje ali ja imam samo tri i pol minute. Onda ti ja kažem, što je to što ne treba vrijeme?
Za sve ostalo ti je potrebno vrijeme. Treba ti vrijeme da se oprostiš s prijateljima. Da li je to što hoćeš sada napraviti? OK, uradi. Za tri minute možeš to uraditi. Napiši lijep e-maii, kopiraj mnogo ljudi. Sada imaš jedan i pol minutu. Što možeš uraditi za jedan i pol minutu?
Onda dodješ meni i ja te pitam, što ne zahtijeva vrijeme? Što ne traži trud?
Samo smo ja i ti ovdje i sada. Što ne treba vrijeme niti trud? Ne govori odgovor. Ti BUDI odgovor. Što ne treba vrijeme, ni praksu, ni trud? Ništa da se zapamti, ništa da se postane, ništa da se promijeni, ništa da se popravi, ništa da se ostavi, ništa da se stvori, ništa da se postane. Jedna minuta.
Što je to što ne mora ništa da riješi niti da razriješi? Trideset sekundi.
Ne koristi um. Nikada nije počelo, nikada se ne može završiti. Ne može otići jer nikada nije ni došlo. 10,9,8,7,6,5,4,3,2,1
Onog momenta kad pomisliš o vremenu, ili o bezvremenosti, ti si opet u vremenu. Nitko nema ideju što se može uraditi s vremenom. Što može učiniti za jednu minutu? Što od bilo kakvog značaja možeš uraditi za jedan minut? , Ipak, Jastvo ne možeš uraditi; Jastvo nema sastanaka, nema planova, nema nikakvih uvjeta. To nije sat. Um postane zauzet; um se izbezumi u pokušaju da nađe nešto. To je već izgubljen slučaj, zato što Jastvo neće imati korist od napora uma. I 9 sekudni, 10 sekundi, možda ako si Usain Bolt ili slično, možeš reći, da, da, postigao je svjetski rekord za ovo vrijeme (u utrci na 100 metara), ali to je gotovo. Nikakav svjetski rekord ti neće pomoći da se probudiš u Jastvu. Nema svjetskog rekorda za Prosvjetljenje. Jastvo nije događaj, to nije odbrojavanje. I zato, oni koji to prepoznaju, neće paničariti. Kažu im da imaju samo 10 sekundi, oni ne paničare, zato što nemaju ništa da obave. Oni znaju da se to ne može postići, nema žurbe, nema panike, nema hitnosti, nema natjecanja, nema odlučivanja, oni su već tu gdje su oduvijek bili. Oni nisu “želim biti …”. Oni nisu “postat ću”, oni znaju da Jesu. I o tome je sve ovo: znaš li gdje već jesi?
“Postati” OK, ali ne toliko dobro kao Bivstvo. Kad znaš da si Bivstvo, onda postati nešto nije toliko … više je igre radi.
Buddha postaje razigran. Prosvijetljeno biće, probudjeno biće, takodje ima razigranost u sebi. Samo um je toliko ozbiljan, zapravo, on je očajan, a kad si očajan nije ti zabavno, je rne možeš biti spontan kad si očajan.
Onaj tko misli da je osoba, i onaj tko vjeruje u vrijeme ima osjećaj ograničenja vremenom u vremenu. Ali zato vas sada podsjećam, vi ste bezvremeno Jastvo. Osjećaj da se nešto postaje je samo igra manifestiranog svijeta, i probudjeno biće to zna, i za njih je to više igra. Oni ne mogu sve ovo uzeti za ozbiljno zato što jasno znaju da je to iluzija iu tome nema stvarne biti. To se desi kad se probudiš u istini. Zato umjesto paničenja, i misli o tome kako vrijeme izmiče, i kako život izmiče s vremenom, ti ćeš znati da ono što izmiče samo pripada vremenu i to je iluzija. Ono što ti jesi ne može izmaknuti, ti si uvijek prisutno, uvijek živo, uvijek istinito, bezvremeno Jastvo. I ovo je moja poruka sada. Drži se ovog razumijevanja sve dok nema mjesta za nerazumijevanje u tebi, tako da ovog života otkriješ svoju urođenu slobodu.
Zato, budi sretan.