Prirodno je pravo svakog čovjeka biti u mogućnosti da izbjegne nevolje života. Srác je normalno stanje, toliko prirodna kao pejzaži i godišnja doba. Ono što je neprirodno je patnja i samo zbog našeg neznanja mi patimo. Srác je proizvod mudrosti. Da bi postigli savršenu mudrost i potpuno shvatili svrhu života i odnose među ljudima, neophodno je okončati sve patnje, izbjeći bolesti i zla koji nas pogađaju. Savršena mudrost je nepomućena radost.
Zašto patimo u životu? Zato što smo u obrascima prirode prisiljeni evoluirati, a nedostaje nam duhovna svjetlost koja jedina može osvijetliti put i omogućiti nam siguran prelazak preko svih zapreka koje nam se nadju na tom putu. Obično i ne vidimo, niti sumnjamo na prisutnost problema dok iznenada ne iskoče pred nas. Jednog dana naš obiteljski krug je sretan i potpun. A tjedan kasnije, smrt je došla i otišla i radost je zamijenjena agonijom. Danas imamo prijatelja. Sutra će možda biti neprijatelj, a da i ne znamo zašto. Nedavno smo bili u bogatstvu i materijalnom luksuzu. Došlo je do iznenadne promjene i sada smo u siromaštvu i bijedi, a ipak, uzalud tražimo razloge tome. Bilo je vremena kada smo imali zdravlje i snagu, ali i to vrijeme je prošlo, a razloga tome još nismo našli. Pored onih većih tragedija u životu događa se i bezbroj naizgled malih stvari koje nam donose glavobolju i patnju. Većina nas ih iskreno želi izbjeći, ali ih nikad ne vidimo prije nego što na njih, u našem neznanju, ne nabasamo. Ono što nam nedostaje jeste duhovna svjetlost koja će nam omogućiti da vidimo i dulje i šire, da pronađemo skrivene razloge ljudskoj patnji i otkrijemo način kako da je izbjegnemo; ako uspijemo pronaći tu svjetlost, naš evolucijski put može biti i udoban i brz. To je kao da moramo proći kroz dugu, mračnu sobu ispunjenu razbacanim namještajem. U tom mraku bi naš napredak bio spor i bolan i imali bismo mnogo modrica. Ali, ako bismo mogli pritisnuti neko dugme koje će upaliti svjetlo onda bismo se mogli kretati brzo u savršenoj sigurnosti i udobrnosti.
Stari način obrazovanja je imao za cilj da nam um napuni sa što više činjenica, ili pretpostavljenih činjenica, koje akumuliranjem pojedincu daju nekakvo vanjsko poliranje. Teoretski gledano, kad se dijete rodi ono je kompletno ljudsko biće a sve što se može učiniti za njega je da ga napunimo s informacijama koje će kasnije koristiti manje ili više vješto, sve ovisno od toga koliko je samim svojim rođenjem predodredjeno za to. Teozofska ideja da je fizičko biće, i sve što život čini u fizičkom svijetu, samo vrlo parcijalni izraz sebe; da je u svakom tom izrazu praktično neograničena moć i mudrost; da oni svi mogu biti izraženi u fizičkom svijetu kao fizičko tijelo i svi njegovi nevidljivi suradnici, koji zajedno čine kompleksno vozilo manifestacije ega, koji će evoluirati i biti prilagodjeni svrsi u točno određenim omjerima napora koji se ulaže u jednu takvu samorazvojnu duhovnu svjetlost i mudrost. Ta svjetlost vodi ka sreći upaljenoj iznutra a evolucijski put koji svi prolaze je oslobodjen patnje.

Zašto smrt donosi bijedu? Prvenstveno zbog toga što nas odvaja od onih koje volimo. Jedini drugi razlog zašto smrt donosi tugu ili strah, je taj što mi ne razumijemo i ne pojmimo ulogu koju ona ima u ljudskoj eveoluciji. Ali u trenutku kad naše neznanje ustupa mjesto razumijevanju, takav strah nestaje i pojavljuje se osjećaj spokojne sreće.

Zašto imamo neprijatelje zbog čijih riječi ili djela osjećamo patnju? Zato što u našoj fizički ograničenoj svijesti ne osjećamo povezanost naših života i ne shvaćamo da se naše pogrešno razmišljanje i djelovanje mora odraziti kroz druge ljude i situacije iz koje se ne može pobjeći dok ne prestanemo razmišljati o zlu i strpljivo pričekati da uzroci koje smo već proizveli ne budu potpuno iscrpljeni. Kad nas obasja duhovno osvjetljenje, onda više ne posrćemo u noći neznanja, posljednji neprijatelj će nestati i mi ih više nikada nećemo imati.

Zašto ljudi pate od siromaštva i bolesti? Samo zbog našeg sluđenog neznanja koje im omogućuje postojanje, i zbog toga što nismo shvatili njihovo značenje i njihove pouke, niti znamo koji stav da prema njima zauzmemo. Da imamo mudrost da shvatimo zašto do njih dolazi i da postoje neophodni razlozi njihovog nastajanja, ne bi nam više bili problem. Kada lekciju prirode u potpunosti naučimo, njeni nijemi učitelji će nestati.

Tako je sa svim oblicima patnje koju doživljavamo. One su reakcije iz naše nepromišljene ignorancije i učitelji koji nas uče boljem putu. Kad shvatimo pouke koje nas uče, oni više nisu potrebni i nestaju. Ljudi ne postaju mudri i veliki prikupljanjem činjenica iz vanjskog svijeta. To se događa samo razvojem duše iznutra sve dok nas ne preplavi svjetlost koja se zove genijalnost.