Drugi znak u Zodijačkom krugu je Bik. Kult Bika je vjerojatno rođen još u ranoj Aziji, 4500 godina prije Krista. U feničanskoj mitologiji, bik često asocira na bogove, najprije boga Sunca, Ela, koji daje plodnost rijekama i morima. On je ovdje vezan za ideju o apsolutnom suverenitetu i moći.
Takav aspekt kulta Bika blizak je negativnom Biku i psihi rođenih u njegovom znaku: preimućstvo instinkta, nekontrolirani bijes, gnjev, ali i upornost, strpljenje …
Ali, najpoznatija i najuvjerljivija od svih legendi, posvećenih mitu Bika je ona o Minotauru. Prema toj legendi nekad davno je u Grčkoj vladao kralj Agenor koji je imao tri sina: Kilika, Feneja i Kadma, i kćerku – Europu (Evropu). Za Europu se govorilo da je najljepša djevojka na svijetu, pa se moglo očekivati da će je zapaziti i vrhovni bog Zeus. Kako je on bio po prirodi veliki avanturista, nije mu bilo teško da siđe na Zemlju i potraži Europu. Ipak, da je ne bi preplašio, on se pretvori u snježnobijelog bika i tako joj priđe. Ona ga prvo pomilova a onda se pope na njegova leđa i uhvati za rogove. Zeus – bik tada pojuri prema moru i preplivavši ga brzinom munje stiže na otok Kreta. Tamo je ponovo uzeo svoje obličje pa se Europa odmah zaljubi u njega. Provela je s njim nekoliko lijepih godina (naravno, nisu sve vrijeme bili zajedno jer je Zeus, kao vrhovni bog imao i drugih poslova na Olimpu) i rodila tri sina: Minoja, Radamanta i Sardegona. Europu su svi voljeli iu znak te ljubavi kontinent na kojem i mi živimo dobio je po njoj ime. A Posejdon, bika kojeg su mu Zeus i Europa žrtvovali, u znak zahvalnosti postavi na nebo i posveti mu jedno sazviježđe …
