Cameron Makouli bio bi kao i svi šestogodišnjaci da od svoje dvije i pol godine nije pričao o ‘drugoj obitelji’ koju je imao. Kao mjesto gdje je ‘živio’ naveo je otok Bara, na zapadnoj obali Škotske, udaljeno oko 220 milja od Glasgowa, s oko tisuću stanovnika. Crtao je ‘svoju’ kuću – dugačku, bijelu prizemnu zgradu, i spominjao nekadašnje roditelje, oca Sheena, ili Seana Robertsona, a majku iz prethodnog života zvao je ‘stara mama’.

Sve ovo je Normi ​​Makouli, razvedenoj, samohranoj majci Camerona i dvije godine mlađeg Martina, tjeralo žmarce niz kralježnicu. Cameron je bio uporan i neprestano je iznosio podatke koje nije mogao ni vidjeti, ni čuti od bilo koga, pogotovo što obitelj, niti bilo tko od rodbine ili poznanika nikada nisu bili na otoku Bara.
‘Bio je zabrinut da nedostaje svojoj obitelji’, kaže Norma. ‘Od kada je progovorio, on govori o svojim nekadašnjim roditeljima, o braći i sestrama, kako je tata umro, o tome kako je s prozora svoje sobe gledao avione koji slijeću na plažu. Žalio se što u kući imamo samo jedan toalet, a tamo su imali tri. Tražio je da obavijestimo njegovu obitelj na Bari da je dobro ‘, ispričala je dječakova ovovremenske majka.
Sve to trajalo je pune četiri godine, a kada je Cameron krenuo u vrtić, stvari su postale još teže. Vaspitačica je slušala njegove priče o igrama u kamenim ‘jažicama’ u zaljevu iza kuće, crno-bijelom psu kojeg je imao, o tome kako je tata stradao jer ‘nije gledao na obje strane’, po čemu je zaključila da je u pitanju bila saobraćajna nesreća, i morala je da ga tješi kada je plakao za svojom ‘starom mamom’.
Jednog dana vaspitačica je obavijestila Normu da filmska kompanija traga za osobama koje vjeruju da su nekada živjele i preporučila joj da, zbog Camerona, stupi s njima u kontakt. Ubrzo je s televizijskim ‘Kanalom Pet’ dogovoreno da se ode na otok Bara, a ekipi se pridružio i doktor Jim Tucker sa Sveučilišta Virginia u Sjedinjenim Američkim Državama, koji se specijalizirao za ispitivanje djece s ‘sjećanjima’ na prošle živote.